dove g

Prvi susreti sa glazbom
Glazbom sam se počeo baviti od malih nogu, vjerojatno kad sam dobio sa dvije godine prvu gitaru i slijedeći dan je polomio. No glazbom sam se počeo baviti "ozbiljnije" negdje 1987. godine kada je na mojem stolu dnevnog boravka zasjala Amiga 500. Carica igri i muzičkih trakera.
Pošto su trakeri vladali na Amigi moji prvi susreti sa računalnom glazbom sežu od skidanja "samplova" odnosno instrumenata sa .mod datoteka. Popularni trackeri koje sam tada koristio bio je NoiseTracker i kasnije ProTracker. Prve stvari koje sam napravio na Amigi naravno izgubile su se po disketama ranih '90-ih godina, te naravno kupovina mikrofona i snimanje vlastitog glasa na računalu bio je samo jedan "neostvarivi" san.

Zahvaljujući jačem razvoju PC-a kupio sam prvi PC gdje sam se maknuo sa 4 kanalne glazbe sa Amige500 na PC. Na PC-u sam se preporodio koristeći dalje odlične trackere, redom: Fasttracker 2, ModTracker, Sk@leTracker i slično. Probao sam niz programa od naravno komercijalnih do besplatnih redom Logic, CubaseSX, Reason, FruityLoops, ioneo Aero Studio, Psycle, Renoise i slične, dok mi jednostavno najdraži bio i još uvijek je Buzz.

Na PC-u sam radio mnoštvo glazbe, naravno kako bez backupa je kritično raditi, izgubio sam nekoliko stvari koje bi danas brojem bile doboljne za dva veća albuma, ali to sad manje boli jer sam već bio zaboravio, a jedina pjesma koja je ostala je 'na vrhu svijeta' koju sam uz određene izmjene odradio ponovno i vratio iz glave. Prva pjesma 'na vrhu svijeta' odsnimana je i posvećena Davidu Horvat aka Apo (1977-1996) i odrepana na mikrofonu za 20-ak Kn i jeftinoj zvučnoj. Ista pjesma je objavljena u informatičkom časopisu BUG na jubilarnom 100. broju.

Stoga sam uskoro kupio dobar mic, dobro predpojačalo za mic, "profi" zvučnu i računalo na kojem danas stvaram glazbu. Moj san je dijelom ostvaren.

Oprema na kojoj radim glazbu
PC: AMD 3500, 1024MB, Seagate 160GB
Backup: Seagate 120GB na Dreambox 7000s :)
Zvučna: Egosys WaveTerminal 24/96
Predpojačalo: Behringer Eurorack MX 602A
Mikrofon: Shure Unisphere 565
Software: Buzz (tracker nove generacije, uskoro Buze)

Detaljni info
Zašto dove g? DOVEčer iGor (dio prezimena i imena, g kao govno)
Rođen: od majke 13.04.1977 u 20.25h
Visina: 192,5 cm
Težina: 93,75 kg
Dužina noge: 46-47 (desna/lijeva)
Omiljena boja: neugodno i besramno plava i boja razlijane kave na bijeloj majci
Omiljeni sport: košarka / biciklizam brdski / dizanje metala
Omiljeni časopis: bio Alan Ford i pokoja knjiga tijekom škole i vojske i poneka zaluta za godišnjih odmora
Škole: osnovna > Nedelišće, srednja > TIOŠ, Čk > fax FOI, Vž
Čemu sve ovo: šta's dosadan, pa čitaš ne?

Od mračnog zatočeništva do danas...
Da, bilo je to davno, toliko davno da se jedva naporom toga i sam prisjećam; točnije budi rečeno zbilo se to dana trinaestoga, mjeseca travnja, ljeta gospodnjega sedamdeset i sedmog, stoljeća nam tek minulog.
U doba noći kad je tama svojim plaštem bezdanja prekrivala sjever Hrvatske, a velika kazaljka sata na zidu sobe umalo dodirivala pola devet u isti tren začuo se užasan krik i dernjava iz maloprije navedene lokacije, točnije iz zgrade čakovečke bolnice, kat rodilišta. Ukoliko ste pomislili da je ovaj jauk proizveo dječji glas, varate se, proizvele su ga glasnice ženskog bića koje su u rukama držale, držale, dd....držale to; nakon pljuske po guzici vratio sam krikom do znanja gospođi da i ja znam proizvest neki urnebesni zvuk i da je sve u redu samnom. Da jednostavno dalje ne mora paničariti, naravno ukoliko je njezin krik bio razlogom moje šutnje ili je hm... bilo neštro treće.
Ja volim reći bila je još neiskusna, tek nekoliko desetljeća je primalja pa nije sve mogla još ni vidjet. Bilo kako bilo, ukoliko imate mašte vjerujem da to možete dalje prosuditi i sami, pa tako i ja pretpostavljam i što više gledam ovu sliku sve mi bjeva jasniji razlog moćnog li vriska jadne nam žene, primalje koja te noći svojim očima ugleda to, to prekrasno biće. Naravno na slici, hvala bogu, sam već poprimio oblike ljudskog izgleda tako da nećete biti osuđeni na slično iskustvo te primalje.


:: dove g nekad, eh to su bili dani ::

Dakle, dame i gospodo predstavljam sa ponosom moje JA, moje tijelo, moju glavu, moje UŠI i hm... da i moj rastezljivi pokrov mesa koji na ovoj slici izgleda da nije baš rađena i iskrojena po mojoj mjeri, no vjerujem da je bila namijenjenja već onda da u nju stane današnjih 192 i pol cm i varijabilnih 95kg mesa, kosti i crvene mi tekućine.
Da se vratim, ne mogu se sada ni sjetiti je li i moj vrisak bio razlog susret oči u oči sa izbavateljicom iz utrobe mi samotne, no tada se vjerojatno moja majka zahvaljivala podlakticama snažnim što me brzo i elegantno (po moju majku) izbaviše i rješiše devetomjesečne osame. Isto tako razlog lakog izbavljenja je i dobar hvat izvještenih dlanova robusnih gospođe mi spasiteljice. No nažalost i na nesreću po mene što se u tom trenutku nije sjetila ni za ijedno zgodnije hvatno mjesto uhvativši me za moje ekstremitete. Njima sam i danas abnormalno obdaren, ali koji mi i danas vjerno, Gospodu hvala, služe da uspjevam uživati u čarima ljepote zvučnih valova.
Istina kaošto kažu, svako dijete je lijepo, glavno da je zdravo, o prvom bi se dalo i razmisliti ali dakle da krenem dalje, kao što kažu dalje, naravno pametni ljudi, ova poslovica mi naročito godi :-), uf koliko stanki i zareza, jel to uopće pravilno tipkano, idemo dalje, iz ružnog pačeta izrasta lijepo, te se nadam da ova poslovica nije izuzetak ni u ovom slučaju.


:: dove g kao klinac ::

Eto i to je to, moje rođenje prošlo jako davno, da se ga gotovo ni ne sjećam najbolje, a dalje djetinjstvo mi blijedoliko ostalo u sjećanju. Dal je interesantno ili nije, svakako svakom njegovo je, svako voli i cijeni svoj život (u suprotnom je šupak, ili laže, ili se ne sjeća, ili govori istinu!?), a osobno smatram da je moj upravo takav trebao biti.
Uživajte...

Ček, fakat ste pročitali do sim?! Svaka čast...